Mošti Sv. kneza Lazara

Mošti Svetog kneza Lazara  donete su prvi put u Ravanicu 1390. godine iz crkve Svetog Vaznesenja u Prištini. Godine 1690. ravanički monasi u Velikoj seobi nose sa sobom mošti u Sentandreju. Nakon sedam godina mošti su prenesene u Vrdnik u manastir Novu Ravanicu gde ostaju do 1942. Na zauzimanje mitropolita Josifa, profesor Radoslav Grujić prenosi mošti iz Vrdnika u Sabornu crkvu u Beogradu.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 30.maja 1954. godine donosi odluku o prenošenju moštiju Svetog kneza Lazara u njegov manastir Ravanicu. Ova odluka se sprovodi tek 1988. povodom proslave šestogodišnjice Kosovske bitke. Kada su 28. juna 1988. godine otpočele pripreme za proslavu 600 godišnjice od boja na Kosovu i mučeničke smrti Svetog kneza Lazara, njegove mošti svečano su ispraćene iz Beograda na put po Srbiji dug više od godinu dana. Na putu ka Ravanici mošti Svetog kneza Lazara su prošle i boravile u sledećim mestima:

  • 28 jun – manastir Nova Ravanica ( Vrdnik ),
  • 3 septembar – manastir Ozren ( kod Tuzle ),
  • 17 septembar – manastir Tronoša,
  • 20 septembar – Loznica,
  • 25 septembar – manastir Petkovica,
  • 1 oktobar – Osečina,
  • 4 oktobar – Valjevo,
  • 9 oktobar – manastir Ćelije,
  • 11 oktobar – manastir Lelić,
  • 15 oktobar – manastir Bogovađa,
  • 16 oktobar – Lazarevac,
  • 18 oktobar – Aranđelovac,
  • 20 oktobar – Topola,
  • 23 oktobar – Kragujevac,
  • 25 decembar – manastir Žiča,
  • 6 mart 1989. – manastir Ljubostinja,
  • 23 april – manastir Studenica,
  • 11 jun – manastir Nova Pavlica,
  • 28 jun ( Vidovdan ) – manastir Gračanica,
  • 29 jun – Priština,
  • 30 jun – Kuršumlija,
  • 2 jul – Prokuplje,
  • 2 jul – Niš,
  • 23 jul – Lazarica ( Kruševac ),
  • 2 septembar – manastir Gornjak,
  • 6 septembar – Ćuprija.

Mošti Sv. kneza Lazara

Posle skoro tri veka mošti Svetog kneza Lazara su 9. septembra 1989. godine položene  ponovo u njegovu zadužbinu, manastir Ravanicu, gde se i danas nalaze. Svečanom dočeku moštiju prisustvovao je veći broj arhijereja sa monaštvom i sveštenstvom kao i veliki broj vernika sabranih da izraze zahvalnost i divljenje Svetom knezu Lazaru za sve što je sa svojim besmrtnim i nenadmašnim vitezovima i ratnicima učinio za svoju Srbiju i za sve što je srpskom narodu bilo najdragocenije, najsvetije i najlepše-

VERU, OBRAZ, ČAST I SLOBODU.

Toga dana ispuniše se reči narodnog pesnika:

„Neće svetac, zadužbini tuđoj, već on hoće svojoj zadužbini…“