Žitija su posebna vrsta biografije koja je negovana u religioznoj literaturi mnogih naroda. U srpskoj srednjovekovnoj književnosti žitije predstavlja opis života vladara koji je besprekorno služio Bogu i narodu, pa je nakon smrti proglašen za sveca ili istaknutog crkvenog poglavara koji je svetački oreol zadobio svojim mučeničkim životom ili visokomoralnim vladanjem i uzvišenim podvizima. Žitija su pisana da bi se njima učvrstio kult vladara koji su proglašavani za svece.